• by admin
• (0) Comments

To može samo Ulcinj: Legende evocirale uspomene

Umjesto najavljene kiše Ulcinj je obasjalo sunce – najjužniji grad je ponovo okupio sportske legende u okviru četvrtog Mundijala prijateljstva. Manifestacije koja je ponovo spojila velikane, koji su proslavili bivšu Jugoslaviju. Na Pristanu je bilo privilegija biti. Ulcinj i Ulcinjani su ih ponovo dočekali raširenih ruku, uz dubok naklon za sve što su postigli.

 

U ime svih Ulcinjana na ceremoniji svečanog otvaranja prisutne je pozdravio Pavle Pepđonović, idejni tvorac manifestacije. Radile su emocije.

– Ova manifestacija nema organizatore jer je organizator ove manifestacije narod. Ljudi u Ulcinju, širom Crne Gore i regiona. Ovo prevazilazi jednog čovjeka. Meni je drago i ponosan sam što čujem sve riječi upućene meni. Volio bih da mi je pokojni otac živ na sat vremena, a ovo vidi. Majka mi je hvala Bogu živa – rekao je sa očima punim suza Pepđonović. – Ja sam srećan i ponosan čovjek. Ja nisam organizator. Svaka ulicinjska majka, sestra, baba… Njih nema u prvom planu. Ja sam najviše eksponirana ličnost, stalno sam u medijima i ako ne bi trebalo da bude tako. Želim da izrazim veliku zahvalnost medijima jer ste udarna pesnica ove priče i napravili ste format od svega toga. Ja nisam ovo organizovao. Ja sam samo prikupio energiju, jedan talenat, jednu želju. Potom je ovo eskaliralo i pretvorilo se u nešto veliko. I dalje nisam svjestan koliko – dodao je popularni Pajo.

 

Prisutne velikane, ali i brojne goste i građane Ulcinja pozdravio je predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu.

– U ovaj grad su dobrodošli svi koji nam žele dobro, koji nas poštuju kao mjesto koje je spona između država i naroda. Čestitam organizatorima i želim im da dužnost obave veoma časno, da budu sjajni domaćini – rekao je Nimanbegu.

A onda su se na bini našli velikani. Najviše je ove godine bilo košarkaša, a jedan za drugim izlazili su Dragan Kićanović, Zoran Moka Slavnić, Peter Vilfan, Nikola Plećaš, Petar Popović, Mihovil Nakić, Teoman Alibegović, Dževad Alihodžić, Sejo Bukva, Boro Vučević, Duje Krstulović, Branko Macura, Vlade Đurović, Vladislav Lučić, Bratislav Đorđević, Janez Drvarič, Saša Obradović, Ferit Zekoli, Slavko Cvitković, Živko Garo Brajović, Gavrilo Pajović, Dragan Vukčević, Sead Šehović, bivši predsjednik KS SR Jugoslavije i kasnije KSCG, Veselin Barović, najpoznatiji svjetski košarkaški menadžer, Miško Ražnatović, ali i jedna dama, bivša crnogorska reprezentativka Milka Bjelica.

 

 

Kićanoviću je ispred košarkaških velikana prvom pripala čast da se obrati.

– Mnogo sam srećan što sam tu, da se uvjerim u ono o čemu su mi pričali. Ovo okupljanje je fenomenalno. Mnogo mi je drago, što ću vidjeti tu moje drage prijatelje, bivše saigrače, stare drugare sa kojima me tek čekaju susreti. Tu su naši slavni osvajači medalja, ali i iz drugih sportova, vaterpolisti, bokseri… Sada samo mogu istaći veliku zahvalnost na pozivu, kada sve ovo vidim – kazao je Kićanović.

Od fudbalera su bili prisutni bili Ivan Gudelj, Ivica Šurjak, Nikica Cukrov, Budimir Vujačić, Ljubomir Radanović, Stanislav Karasi, te prvi put Miroslav Đukić.

– Zahvalio bih se na pozivu, na predivnom ambijentu i ljubavi koju su nam pružili. Svi se osjećamo kao da smo kod kuće i zadovoljan sam porukom koju smo poslali svijetu – kazao je Đukić.

Prisutne je pozdravio i Lino Červar, koji je promovisao svoju knjigu „Rukometni put do vrha – Tajna uspjeha“.

– Pored toliko košarkaša, toliko pobjednika, ipak ni mi nemamo kompleks manje vrijednosti. Moram braniti naš sport. Rukometaši sa ovih prostora su četiri puta bili olimpijski pobjednici, ne zna koliko puta svjetski prvaci, bronzani itd. Nije me sramota reći da sam učio od košarkaša. Toni Kukoč je u knjizi kazao da je imao privilegiju da vidi da Džordan može griješiti. Vidio je da Džordan ne može sam. Učio sam od Željka Obradovića, posebno od profesora Aleksandra Nikolića, zatim i Šapera. Tajna uspjeha svih košarkaša. Vjerujem u našu djecu u svim državama bivše Jugoslavije. Samo im treba dati šansu – rekao je Červar.

 

Jovanović: Pokazatelj da sport nema granice

 

Zadovoljstvo što je po prvi put bio gost Mundijala prijateljstva nije krio ni Nedeljko Jovanović.

– U onoj staroj državi nam je sve bilo dostupno i naravno da smo se radovali uz pobjede naših sportista, koji su danas stariji ljudi. Ovo okupljanje je pokazatelj da sport nema granice, da nije bitno ko je koje nacije i kako je jedan gospodin rekao moja nacija je košarka. E ja kažem da je moja nacija rukomet, kod drugih ljudi je nacija sport kojim se bave. Tako treba da se gledamo, tako smo se uvijek i gledali. Nažalost, neke stvari su se promijenile, ali ova manifestacija je pokazatelj da dobrim idejama nema kraja i da su vrata uvijek otvorena. Nadam se da ću poziv za Mundijal prijateljstva dobiti i naredne godine – rekao je Jovanović.

-Mi smo i dalje u komunikaciji, manje ili više. Prije svega ovo je bilo evociranje uspomena na ove košarkaše koji su mene i mnoge klinve usmjerili su na sport. Ja kao takav, koji je bio živahan i volio igru sa loptom, želio sam da budem uspješan u svemu što sam probao. Jednostavno, uz ove idole sa kojima sam danas tu, čovjek mora da bude srećan i ponosan.

Osvrnuo se i Jovanović na rukomet u Crnoj Gori i Srbiji.

– Nikad ne treba odustajati, iako je situacija drugačija nego kada smo bili zajednička država. Rukomet je specifičan, ozbiljna je grana sporta, u kojoj mi kaskamo i zaostajemo. Izazov stoji, ali moramo pratiti trendove i težiti ka boljem – poručio je Jovanović.

Prvi put gost na Mundijalu prijateljstva je i vaterpolo legenda Igor Milanović.

– Sport je bio i ostao spona u regionu. Ulcinj to pokazuje na najbolji način, divni ljudi i domaćini.  Pavle mi je postao kućni prijatelj – kazao je Milanović.

 

Perunović: Svaka čast Pavlu i Ulcinjanima

 

I bokserska legenda Miodrag Perunović ima je samo riječi hvale za manifestaciju.

– Bio sam i prošle godine, drago mi je da sam dio manifestacije koje ujedinuje prostore bivše Jugoslavije. Manifestacije koja nas spaja, da budemo na okupu, da razmjenjujemo uspomene, da je prisutan duh zajedništva. Svi se osjećamo lijepo i radosno. Svaka čast Pavlu i Ulcinju i Ulcinjanima – kazao je Perunović, koji vjeruje da će Mundijal prijateljstva i u budućnosti okupljati legende. – Bitno je da postoji i da buduće generacije nas naslijede.

 

Ulcinj i Ulcinjani su još jednom poslali najljepšu sliku u svijet.